Melanholija
Svuda sam tražio izgubljene delove sebe, i nigde ih nisam pronašao. Ni u jednoj osobi. Svima sam nesebično poklanjao delove sebe. Nakon upotrebe delovi mene su bivali razbacani po svim delovima sveta kao stare slomljene slike spaljenih uspomena. I posle svega suzama i molitvama sam dozivao sve delove sebe nazad da mi vrate, vrištao sam za svim delovima sebe sa svim preostalim delovima sebe koje sam uspeo zadržati u životu, ali mnoge stvari nisam ponovo uspeo da poklonim drugima, jer su drugi uzimali i krali ono moje, grabili to što im je nesuđeno bez osećaja savesti. Kamenovali su nevino dete u meni. Silovali su mi emocije, dok srce nije pustilo krv. Onda su prestali. Ne iz saosećanja, već iz sebičnog razloga da im se reputacija ne naruši. Kada ostanem tako slomljen i sam, zabranjen u svetu ljubavi i mira, proglašen za mrak, tamu, kugu, virus, višak, kusur, I kraj, nešto što treba baciti bez osećaja krivice, onda imam samo dane i noći u kojima ne vidim svetlost dana. Teško je živeti po...