Igračke
Mama, da li se sećaš moje prve igračke? Da, onog klovna, oduvek mi je omiljena igračka. Takođe, blagovremeno sam mu razbijao glavu i bacao ga svuda po kući, vadio mu vatu kojom je punjen iznutra i od koje je sačinjen, ali voleo sam ga. Voleo sam sve što on prezentuje mom malom svetu od papira. Radost. Sreću. Dečiji osmeh. Danas bih sve dao da samo na trenutak opet osetim ushićenje kada ga vidim. Hteo sam da se osvrnem na njega danas. Zato što sam shvatio nešto što me vezuje za njega. Krucijalna činjenica koja određuje smer mojih misli, prazni i ispunjava, oba istovremeno. Ja sam postao on. Svi ljudi su klovnovi, na ovaj ili onaj način. Našminkani, namazani, spremni da budemo žrtve tuđih želja, fantazija, fetiša, pohlepe, ali nakon te zabave budemo ostavljeni, kada postanemo nezanimljivi, monotonični, dosadni. Neko nas možda čak i zavoli, ali nas razbije na...