Metak
Moj život je kao metak koji nije pronašao svoju metu. Pištolj je napunjen, ocišćen, sija se, hoće da bude revolver, ali je samo običnjak sa jednim metkom. Imam samo jedan metak, ali počinjem da gubim svoj vid, ne mogu da prepoznam svoju metu, svoj cilj. Ispred mene se nalazi oblak magle otkako sam otvorio oči tog hladnog jutra u 5. Hladnoća me je probudila, umor me je uspavao i kao da ízmežu više ne postoji, ili ga se ipak ne sećam. Današnji dan je previse običan da bi pogledao na kalendaru i video koji je datum, previše dosadan da bih sutra prepričavao šta se desilo danas, previše glup da posluži kao primer za prosto proširenu rečenicu i premalo materijala imam da bih upotpunio jednu rečenicu sa dešavanjima, sa emocijama, sa saznanjima, sa tegobama, sa osmesima, sa suzama, sa vremenskim neprilikama i svim monotoničnim refleksivnim koracima koji su me doveli do ledenog kreveta gde sam položio svoje endotermno telo koje je vršilo separaciju svih delova tela, i ekstrakciju gorčine...